Ukratko
- Kod muslimana se umrli ukopava što prije, najčešće isti ili sljedeći dan, poslije dženaze namaza.
- Tevhid se uči na dan dženaze, sedmi i četrdeseti dan i na godišnjicu, a u nekim krajevima i pedeset drugi dan.
- Za saučešće se kaže Allah rahmetile, a odgovara se Amin.
- Cvijeće i svijeće nisu običaj. Umjesto njih se daje sadaka i uči Fatiha.
U ovom tekstu
Prvi sati poslije smrti
Kada neko premine, porodica obavještava imama ili džematski odbor, koji pomaže oko svega. Umrli, mejt, se kupa po propisu, to je gasul, i obavija u bijela platna, ćefine. Gasul obavljaju za to obučeni ljudi iz džemata, muškarci za muškarce i žene za žene. Porodica u međuvremenu obavještava rodbinu i objavljuje smrtovnicu, odnosno čitulju.
Dženaza
Dženaza namaz se klanja za umrlog, najčešće u haremu džamije ili kod mezarja, poslije nekog od dnevnih namaza. Poslije namaza imam pita prisutne da li halale umrlom, odnosno da li mu opraštaju, a prisutni odgovaraju da halale. Mejt se zatim nosi na mezarje i ukopava, okrenut prema Kibli.
Na dženazu dolaze rodbina, prijatelji i komšije. U mnogim krajevima kod nas na mezarje tradicionalno idu muškarci, dok žene ostaju u kući, ali to se danas u mnogim porodicama i mjestima razlikuje. Cvijeće i vijenci nisu dio muslimanskog običaja. Umjesto toga daje se sadaka, prilog za siromašne ili za džamiju, u ime umrlog.
Tevhid
Tevhid je skup na kome se uče Kur'an, dove i zikr za dušu umrlog. Održava se kod kuće ili u džamiji, a vodi ga imam ili neko ko zna da uči. Na kraju se uči dova za umrlog, a prisutni se posluže.
Tevhidi se najčešće uče:
- na dan dženaze ili uveče poslije nje,
- sedmi dan poslije smrti,
- četrdeseti dan,
- u nekim krajevima i pedeset drugi dan,
- na godišnjicu smrti.
Pored tevhida, porodica može da prouči ili da naruči hatmu, učenje cijelog Kur'ana, i mevlud, a mnogi u ime umrlog daju sadaku.
Izraz saučešća kod muslimana
Najčešće se kaže:
- Allah rahmetile, neka mu se Allah smiluje,
- Neka mu Allah podari lijepi Džennet,
- Rahmet njegovoj duši.
Na ove riječi se odgovara Amin. Ako niste musliman, sasvim je u redu reći Iskreno saučešće. Više primjera za poruke i pisano saučešće u tekstu Izjava saučešća.
Allah rahmetile. Neka mu Allah podari lijepi Džennet, a vama sabur i snagu.
Iskreno saučešće tebi i porodici. Neka je rahmet duši tvoje majke.
Na mezarju
Na mezarje se ne nose svijeće ni hrana. Kada obilazi mezar, porodica prouči Fatihu i dove, uredi i zalije mezar. Nišan, kamen sa imenom, postavlja se kasnije, kada se zemlja slegne. Mezarja se posebno obilaze pred Bajram ili na Bajram ujutru, i na godišnjicu.
Na nišanu se često piše El Fatiha, kao poziv svakom ko prođe da prouči Fatihu za umrlog. Šta se još piše na nišanima i spomenicima, pogledajte u tekstu Natpis na spomeniku.
Šta se ne radi
Glasno naricanje, pretjerana žalost i kićenje mezara nisu u duhu islama. Žalost se pokazuje skromno, dovom, sadakom i lijepim sjećanjem na umrlog. Porodica se tri dana ne opterećuje kuvanjem i posluživanjem, nego joj komšije i rodbina donose hranu.
Sjećanje poslije godišnjice
Najljepše što se može učiniti za umrlog, po islamskom učenju, je dova, sadaka koja traje i dobro koje je ostavio iza sebe. Mnoge porodice zato čuvaju i njegove priče, fotografije i riječi, da ih upoznaju i unuci. Na stranici uspomena umjesto svijeće stoji Fatiha: svako ko je prouči pritisne dugme, a porodica vidi koliko je ljudi proučilo Fatihu za njihovog dragog. Pogledajte kako izgleda na primjeru.
Česta pitanja
Šta je tevhid?
Skup na kome se uče Kur'an, dove i zikr za dušu umrlog, kod kuće ili u džamiji. Najčešće sedmi i četrdeseti dan i na godišnjicu.
Šta se kaže za saučešće kod muslimana?
Allah rahmetile, Neka mu Allah podari lijepi Džennet ili Rahmet njegovoj duši. Odgovara se Amin.
Da li se na dženazu nosi cvijeće?
Ne. Cvijeće i vijenci nisu dio muslimanskog običaja. Umjesto toga daje se sadaka u ime umrlog.
Kada se uči tevhid poslije smrti?
Najčešće na dan dženaze, sedmi dan, četrdeseti dan i na godišnjicu, a u nekim krajevima i pedeset drugi dan.
Podijelite ovaj tekst sa nekim kome može da pomogne
