Stolar iz Tuzle čiji stolovi i danas stoje po kućama, a bešika i dalje ljulja unučad.
Mehmed je rođen u maju 1934. u Tuzli, kao drugo od četvero djece. Zanat je izučio kod starog majstora Ibrahima, a s dvadeset pet godina otvorio je svoju radionicu u avliji porodične kuće. U njoj je proveo skoro pola vijeka.
Pravio je stolove, stolice, ormare i prozore za pola Tuzle. Mnoge od tih stvari i danas stoje po kućama, a ljudi ih pokazuju i kažu da ih je pravio Mehmed stolar. Govorio je da dobar sto mora nadživjeti onoga ko ga je napravio.
S Hajrom se vjenčao 1960. i s njom proveo pedeset godina. Imali su sina Emira i kćerku Senadu, a kasnije četvero unučadi. Kad se rodio prvi unuk, napravio je bešiku od oraha, s cvijetom urezanim sa strane. U njoj su poslije spavala sva unučad, a danas spava i praunuka Lana.
Nijedno porodično sijelo nije prošlo bez njegove harmonike. Svirao je po sluhu, uvijek iste sevdalinke, i niko mu to nije zamjerao. Nedjeljom ujutro išao je na pecanje na Modrac, a vraćao se uglavnom bez ribe i s mnogo priča.
Preselio je na ahiret u februaru 2011. Ovu stranicu napravili su unuci mnogo kasnije, da skupe njegove slike i priče na jedno mjesto prije nego što se zaborave, i da ih pročitaju i oni koji ga nisu upoznali.