Kako preboljeti smrt majke, oca ili druge bliske osobe

Šta je normalno

Gotovo sve što osjećate poslije velikog gubitka je normalno, čak i kad vas iznenadi:

• Umor i nesanica. Tuga troši tijelo. Mnogi spavaju malo, ili stalno, i jedu bez apetita.
• Nevjerica. Uhvatite sebe kako uzimate telefon da ga pozovete, ili čekate da uđe na vrata.
• Ljutnja. Na ljekare, na Boga, na sebe, pa i na njega što je otišao. Ljutnja ne znači da ga niste voljeli.
• Krivica. Šta da sam ranije primetio, šta da sam češće zvao. Skoro svako to osjeća.
• Olakšanje, poslije duge bolesti, i odmah zatim krivica zbog olakšanja. I to je normalno.
• Talasi. Danima je podnošljivo, a onda vas sruši jedna pjesma u prodavnici ili miris u hodniku.

O fazama tuge se mnogo piše, ali rijetko ko ih prolazi redom. Tuga se vraća, mijenja oblik, popušta i ponovo dolazi. Vremenom talasi postanu rjeđi i blaži, ali to može da traje mjesecima i godinama, naročito poslije smrti roditelja, supružnika ili djeteta.

Šta pomaže

• Pričajte o njemu. Sa nekim ko ga je znao, ko neće mijenjati temu. Izgovarati ime i priče pomaže, iako boli.
• Prihvatite pomoć. Kada neko ponudi da donese ručak ili pričuva djecu, recite da. Ljudi žele da pomognu, a ne znaju kako.
• Držite se malih navika. Ustanite u isto vrijeme, izađite u šetnju, jedite nešto toplo. Tijelo nosi i dušu.
• Ne donosite velike odluke odmah. Prodaja kuće, selidba, promjena posla mogu da sačekaju bar nekoliko mjeseci.
• Pišite. Pismo njemu, dnevnik, stvari koje niste stigli da kažete. Mnogima to olakša noći.
• Obilježite dane. Pomeni, odlazak na grob, svijeća kod kuće. Rituali postoje zato što pomažu.
• Budite strpljivi sa sobom. Nema pravog načina da se tuguje. Neko plače, neko radi, neko ćuti.

Praznici, rođendani i godišnjice

Prva godina je puna prvih puta: prvi Božić, prva slava, prvi rođendan bez njega. Ti dani su često teži od samog dana sahrane. Pomaže kada ih unaprijed isplanirate: s kim ćete biti, da li ćete promijeniti nešto u običaju, kako ćete se sjetiti njega. Ideje imate u tekstu Rođendan pokojnika.

Smrt roditelja, supružnika, djeteta

Kada umre roditelj, i u zrelim godinama, mnogi se osjete kao siročad. Nestaje osoba koja nas je znala od prvog dana i nestaje jedna uloga, uloga djeteta. To je veliki gubitak i kad je bio očekivan.

Kada umre supružnik, mijenja se cijeli dan: jutarnja kafa, razgovori, odluke. Pored tuge dolazi i samoća, i mnogo praktičnih briga. Prihvatite pomoć djece i prijatelja, i ne zatvarajte se u kuću.

Smrt djeteta je najteži gubitak koji postoji. Roditeljima tada često najviše pomažu drugi roditelji koji su prošli isto, u grupama podrške, i stručna pomoć. Nemojte to nositi sami.

Kada potražiti pomoć

Tuga sama po sebi nije razlog za liječenje. Ali razgovarajte sa ljekarom ili psihologom ako:

• poslije više mjeseci i dalje ne možete da funkcionišete, da radite ili brinete o sebi,
• ne spavate i ne jedete sedmicama,
• sve češće posežete za alkoholom ili lijekovima,
• imate misli da ne želite da živite, ili da biste mu se pridružili.

Gdje možete da se javite:

• Javite se izabranom ljekaru ili centru za mentalno zdravlje u domu zdravlja, razgovor sa psihologom tamo ne košta mnogo, a često ništa.
• Ako je neko u neposrednoj opasnosti, zovite hitnu pomoć na 124 ili 112.

Razgovor sa stručnjakom nije znak slabosti. To je isto kao kad idete kod ljekara zbog slomljene ruke.

Sjećanje kao oslonac

Mnogima pomaže da skupe uspomene: fotografije od cijele porodice, priče, recepte, poruke. Tuga se ne zaboravi, ali se vremenom pretvori u sjećanje koje grije. Na stranici uspomena to radi cijela porodica zajedno, i svako može da doda svoje. Ideje kako da počnete su u tekstu Kako sačuvati uspomene.