Radovan Bošković

Radovan je rođen u maju 1934. godine u Danilovgradu, kao drugo od četvoro djece. Zanat je izučio kod starog majstora Vuka, a sa dvadeset pet godina otvorio je svoju radionicu u dvorištu porodične kuće. U njoj je proveo skoro pola vijeka.

Pravio je stolove, stolice, ormare i prozore za pola Danilovgrada. Mnoge od tih stvari i danas stoje po kućama, a ljudi ih pokazuju i kažu da ih je pravio Rade stolar. Govorio je da dobar sto mora da nadživi onoga ko ga je napravio.

Sa Stanom se vjenčao 1960. godine i sa njom proveo pedeset godina. Imali su sina Milana i ćerku Gordanu, a kasnije četvoro unučadi. Kad se rodio prvi unuk, napravio je kolijevku od oraha, sa cvijetom urezanim sa strane. U njoj su poslije spavala sva unučad, a danas spava i praunuka Lena.

Nijedno slavlje u kući nije prošlo bez njegove harmonike. Svirao je po sluhu, uvijek iste pjesme, i niko mu to nije zamjerao. Nedjeljom ujutru išao je na pecanje na Zetu, a vraćao se uglavnom bez ribe i sa mnogo priča.

Otišao je u februaru 2011. godine. Ovu stranicu napravili su unuci mnogo kasnije, da skupe njegove slike i priče na jedno mjesto prije nego što se zaborave, i da ih pročitaju i oni koji ga nisu upoznali.