Stolar iz Varaždina čiji stolovi i danas stoje po kućama, a kolijevka i dalje ljulja unuke.
Ivan je rođen u svibnju 1934. u Varaždinu, kao drugo od četvero djece. Zanat je izučio kod starog majstora Franje, a s dvadeset pet godina otvorio je svoju radionicu u dvorištu obiteljske kuće. U njoj je proveo gotovo pola stoljeća.
Izrađivao je stolove, stolice, ormare i prozore za pola Varaždina. Mnoge od tih stvari i danas stoje po kućama, a ljudi ih pokazuju i kažu da je to napravio Ivek stolar. Govorio je da dobar stol mora nadživjeti onoga tko ga je napravio.
S Ljubicom se vjenčao 1960. i s njom proveo pedeset godina. Imali su sina Josipa i kćer Gordanu, a kasnije četvero unučadi. Kad se rodio prvi unuk, napravio je kolijevku od oraha, s cvijetom urezanim sa strane. U njoj su poslije spavala sva unučad, a danas spava i praunuka Mia.
Nijedno obiteljsko slavlje nije prošlo bez njegove harmonike. Svirao je po sluhu, uvijek iste pjesme, i nitko mu to nije zamjerao. Nedjeljom ujutro išao je na ribolov na Dravu, a vraćao se uglavnom bez ribe i s mnogo priča.
Otišao je u veljači 2011. Ovu stranicu napravili su unuci mnogo kasnije, da skupe njegove slike i priče na jedno mjesto prije nego što se zaborave, i da ih pročitaju i oni koji ga nisu upoznali.
Do tri riječi. Svoju riječ obitelj pogleda prije objave.
Album
10 fotografija, 1 album
198334Uz harmoniku na rođendanu, 1983Stjepan, kum196033Vjenčanje, 1960Gordana, kći19753U radionici, 1975Josip, sin1998S unucima, 1998Petra, unuka200323Ribolov na Dravi, 2003Marko, unuk2010Album4Album, 4 fotografije2150. godišnjica braka, 2010Josip, sin11Kolijevka koju je napravio za unukePetra, unuka
Imate slike s njim? Dodajte jednu sliku ili cijeli album, na primjer s vjenčanja ili ljetovanja.
Uspomene
Otvorite dio koji vas zanima. Svatko može dodati svoju uspomenu.
Priče i zgodePamtimo2
Ribolov bez ribe
Nedjeljom u pet ujutro već je bio na Dravi, a ja sam išao s njim od svoje sedme godine. Riba je bila najmanje važna. Pričao mi je o majstoru Franji, o vojsci i o tome kako je baku prvi put vidio na plesu u Domu kulture.
Marko, unuk
Kolijevka od oraha
Kad se rodio Nikola, djed je tri tjedna ostajao u radionici do kasno i nikome nije htio reći što radi. Na krštenje je donio kolijevku od oraha, s cvijetom urezanim sa strane. U njoj smo poslije spavali svi, a sada spava i moja kći.
Petra, unuka
ReceptiIz njegove kuhinje1
Riblji paprikaš s DraveGordana, kći
Kuhao ga je samo kad nešto i ulovi, znači rijetko. Zato smo ga toliko i pamtili.
Sastojci
1,5 kg riječne ribe, šaran i som
1 kg crvenog luka
2 žlice slatke mljevene paprike
1 žličica ljute paprike
2 žlice pirea od rajčice
sol
Priprema
Luk narezati na kolutove i staviti na dno kotlića.
Preko njega složiti ribu narezanu na komade i posoliti.
Naliti vodom toliko da prekrije ribu i kuhati na jakoj vatri.
Kad zavrije, dodati papriku i pire pa kuhati još 40 minuta bez miješanja, samo protresti kotlić.
Poslužiti s domaćim rezancima.
Čemu nas je naučioOno što ostaje2
Da se pomaže bez računa
Pola susjedstva ima prozore koje je on napravio, a mnogima nije uzeo ni kune. Govorio je da se dobro vraća, samo se ne zna kada.
Josip, sin
Dvaput mjeri, jednom reži
Kad sam mu prvi put pomagao u radionici, krivo sam prerezao dasku. Nije se ljutio. Dao mi je metar i rekao da se mjeri dvaput. Od tada tako radim sve, ne samo s drvom.
Nikola, unuk
Njegove riječiIzreke i uzrečice2
„Riba danas nije raspoložena.“
Tako je objašnjavao gotovo svaki povratak s Drave.
Lucija, unuka
„Dobar stol nadživi majstora.“
Govorio je to svakoj mušteriji koja se žalila na cijenu.
Josip, sin
Pjesme koje je volioGlazba1
Lepe ti je Zagorje zelene
Svirao ju je na svakom slavlju, uvijek na kraju, kad gosti krenu kući.
198334
196033
19753
1998
200323
2010Album, 4 fotografije21
11